Uvod: Kada glad nestane, a mozak se prvi put utiša
Zvuči ludo, zar ne? Svet je prepun ljudi koji ne mogu da prestanu da jedu, a mi u Quantumu imamo ljude koji ne mogu da pojedu dovoljno.
Zvuči kao šala, ali to je realnost kroz koju smo upravo prošli — i najbolji dokaz da glad koju osećamo u svakodnevnom životu nema mnogo veze sa stvarnim potrebama tela.
Ona ima veze sa time kako je podešen naš mozak – i kako industrija koristi tu slabost.
Ja sam Igor Rakić, osnivač Mangrowe platforme i mentor u programu Quantum Fasting, sistemu kroz koji resetujemo biologiju i vraćamo kontrolu nad telom.
U ovom ciklusu, sa više od 300 ljudi, desilo se nešto što bi svako ko se bori sa težinom smatrao nemogućim — glad je nestala.
Glad nije u stomaku, glad je u mozgu
Danas živimo u svetu u kojem hrane ima više nego ikad, ali su ljudi gladniji nego ikad.
Jedeš doručak – posle sat vremena ti krči stomak.
Ručak – pa potreba za slatkim.
Večera – i opet frižider.
Zašto?
Zato što glad nije fiziološki refleks, već biohemijski program.
- Kortizol, hormon stresa, može da „uključi glad“ čak i kada telo ima dovoljno energije.
- Amigdala, deo mozga koji pamti emocije, vezuje hranu za utehu – zato često jedemo bez fizičke potrebe.
- Disbalans elektrolita (natrijum, kalijum, magnezijum) stvara lažnu poruku: „nešto fali“.
Glad je, dakle, kombinacija hormona, emocija i signala – a ne praznog stomaka.
Grelin i leptin – hormoni koji nas hrane i gase
Glavni „prekidač“ gladi zove se grelin.
Luči se u želucu i šalje signal mozgu: idi jedi.
Suprotno njemu, leptin je hormon sitosti – dolazi iz masnih ćelija i govori mozgu: sit sam.
Problem?
Kod modernog čoveka, grelin je stalno uključen, a leptin se više ne čuje.
Zbog šećera, brzih obroka i konstantnog stresa, mozak gubi osetljivost na leptin.
Rezultat: jedeš, ali nikada ne osetiš da je dosta.
To stanje se zove leptinska rezistencija — i ona stoji iza većine modernih problema sa težinom.
Šećer: savršeni mehanizam zavisnosti
Šećer je jedina zavisnost za koju nema leka.
On relaksira digestivni sistem i omogućava da jedeš oko 15% više.
Zato je ubačen svuda:
- 20 g u sosu za testeninu,
- 10 g u jogurtu,
- 5 g u hlebu,
- 30 g u „zdravom“ soku.
Na kraju dana – preko 200 g šećera, tri puta više nego što telo može da preradi.
To nije slučajnost, to je biznis model:
prvo ti prodaju hranu koja stalno pali grelin i gasi leptin,
a onda ti prodaju lekove i suplemente da popraviš posledice.
Farmacija zarađuje milijarde na GLP-1 lekovima (poput Ozempica) koji „gase glad“, a prehrambena industrija zarađuje milijarde na njenom paljenju.
Profit – dvostruk.
Quantum pristup: kako resetujemo glad
U Quantumu ne radimo čuda – radimo biologiju.
Na molekularnom nivou ponovo učimo telo da čuje svoje hormone.
Koristimo:
- Hiperproteinsku ishranu – proteini najduže drže leptin aktivnim.
- GLP-1 provokativne obroke – pokrećemo iste mehanizme kao lekovi, ali prirodno.
- Izbacivanje rafinisanog šećera – da zaustavimo stalne insulinske skokove.
Privremenu ketozu – da telo pređe na sagorevanje masti.
Ketoza – stanje u kojem glad nestaje
Kada unos ugljenih hidrata padne ispod 50 g dnevno, telo ulazi u ketozu.
Tada jetra počinje da koristi masti kao glavni izvor energije.
Rezultat: stabilan šećer, manji insulinski pritisak, miran mozak.
U tom stanju, ljudi koji su ranije jeli 6–7 puta dnevno odjednom zaboravljaju na hranu.
To nije magija – to je biologija bez smetnji.
Prvih nekoliko dana javljaju se tipični simptomi: glavobolja, slabost, pad energije.
To je keto grip – privremeni znak prelaska.
U Quantumu ga amortizujemo balansom elektrolita, L-tirozinom i podrškom dok telo ne pređe prag.
Paradoks obezgladnjivanja
Najveći šok imaju oni sa velikim viškom kilograma.
Ljudi od 120, 150 ili 180 kilograma očekuju da će ih glad ubiti – a desi se suprotno: ne mogu da pojedu dovoljno.
Ali telo i dalje treba materijal da se gradi.
Ako ne unesemo dovoljno proteina (200 g dnevno za osobu od 150 kg), telo počinje da troši mišiće, usporava metabolizam i smanjuje snagu.
Zato ih mi učimo da prepoznaju razliku između gladi mozga i gladi tela.
Dva jezika gladi
- Glad mozga – pokreću šećer, stres i dopaminski sistem.
- Glad tela – traži proteine, masti, minerale i vitamine.
Većina ljudi ceo život sluša prvi glas i zato ne može da izađe iz začaranog kruga.
U Quantumu učimo ljude da čuju onaj drugi – glas biologije.
Zato kažem:
da, obezgladio sam 300 ljudi.
Ne zato što im hrana nije bila dostupna, već zato što su prvi put bili oslobođeni od gladi.
Zaključak: Život bez gladi
Glad nije tvoja slabost.
To je dizajnirani proces, hemijski i društveno podstaknut.
Ali možeš da ga isključiš — ne voljom, nego znanjem.
Ako želiš da iskusiš život bez gladi, bez zavisnosti od šećera i da naučiš kako da razlikuješ glas mozga od glasa tela — dobrodošao si.
To je ono što radimo u Quantumu.
👉 Pogledaj novu epizodu na YouTube:
📺 „Kako sam obezgladio 300 ljudi“ – Quantum Podcast