Mikronavike koje menjaju život (ako ih shvatite ozbiljno)

U ovom edukativnom serijalu pisaću o nekoliko jednostavnih, biološki pametnih ponašanja koja, uprkos tome što na prvi pogled deluju trivijalno, imaju potencijal da tokom narednih 365 dana promene bilo čiji život.

Šta znači da je nešto biološki pametno?

Pazite mi svakog dana imamo hiljade ponašanja, ali njihova vrednost za naše telo kao psihobiološki ekosistem nije ista. Naime, postoje neka jako jednostavna ponašanja koja sama po sebi imaju snagu da utiču na mnoge druge stvari u nama, što se pojačava ako ih dosledno radimo tokom vremena.

Za svako od ovih ponašanja, ako odlučite da ih praktikujete, biće vam potrebno malo vremena dnevno. Svako od vas može da ih sprovede bez posebnih uslova, opreme, znanja ili “idealnog trenutka”.

Ali pre nego što uđemo u samu listu i započnemo priču o njima, važno je da razjasnimo šta je to mikronavika. Ako to ne razumemo – odustajanje je samo pitanje vremena i ujedno to je razlog i zašto sva naša “novogodišnja obećanja” padaju u vodu već u februaru.

NEVOLJE U RAJU

Kada govorimo o bilo kojoj promeni (telo, misli, emocije) – većina ljudi u nju ulazi sa pretpostavkom da će „ovog puta biti drugačije“: da će okolnosti biti blaže, da će ovog puta imati više energije, više vremena ili više mira. 

Neće i to je osnov zašto se gotovo svaka novogodišnja euforija oko novog početka – završi razočaranjem na čijem kraju mi steknemo uverenje da “ne možeš starog psa naučiti novim trikovima”. 

Ali, to ne mora da bude tako. Ovo ne govorim teoretski, nego zato što već 25 godina učestvujem u promenama gotovo 100,000 ljudi i iz tog iskustva mogu da zaključim mnoge stvari – a prva je da: starost psa nema veze sa njegovom sposobnošću da uči. 

I zato, hajde da siđemo unutra u samu srž tog problema koji blokira sav potencijal koji imamo u sebi i od kojeg zbog pogrešnih strategija – većina nas odustane, kada kako često kažemo – “odrastemo”.

Naš organizam je dizajniran tako da svaku promenu doživljava kao potencijalnu pretnju, čak i kada je ta promena dobra za nas. Zato imamo problem. 

Hipotalamus (deo mozga koji predstavlja neku vrstu naše lične državne bezbednosti) ne razmišlja dugoročno. On razmišlja u terminima opstanka.

I svaki put kada uvedete bilo koje novo ponašanje, makar ono trajalo 30 sekundi, vaš nervni sistem prvo proverava tri stvari:

  1. da li ovo novo ponašanje ugrožava stabilnost,
  2. da li troši dodatnu energiju i
  3. da li narušava postojeći balans?


Dovoljno je da je jedan odgovor pozitivan – da bi usledio otpor. Tada dolazite u stanje da iako vaš mozak (prefrontalni korteks) kaže da je promena potrebna i jako korisna, jači deo mozga, zadužen za opstanak – blokira sve ovo. 

Zato većina ljudi odustaje. Ne odustaje zato što su “slabi”, nego zato što nisu imali dobar sistem ulaska u promenu. Oni pokušavaju da se “slabijim” delom mozga, bore protiv jačeg. Drugo, tokom ceog procesa vi se borite sa sobom. To nije OK. 

Zapamtite dobro ovu rečenicu: nijedna promena nema šansu za opstanak, ako postoji borba. Zašto? Zato što, kada se boriš ti koristiš svoju ograničenu logiku, da bi se borio sa svim iracionalnim faktorima svog emocionalnog mozga, ali ne samo sa njime – ti se kao “mali čovek” boriš protiv cele prirode. Nema sumnje da ćeš izgubiti.

I zato, treba da vidimo kako da razoružamo prirodu.

MIKRO

Reč mikro ne znači „nebitno“ nego nedovoljno veliko da aktivira odbrambene mehanizme mozga.

Mikronavika je ponašanje koje: ne iziskuje našu motivaciju, ne zahteva posebnu odluku ili Bog zna kakve promene i najbitnije – ona ne ulazi u konflikt sa postojećim identitetom. 

Drugim rečima: mozak nema razlog da je sabotira zato što je procenjuje kao malu i nerelevantnu. 

Razumete? Sve dok mi pokušavamo da smislimo neko kompleksno ili duboko rešenje, mozak će nas sabotirati. Zato je potrebno da prođemo “ispod radara” i da se praktično ušunjamo sa promenom koju želimo, radeći neke naizgled trivijalne stvari kojih nema previše. 

NAVIKA

Navika nije ponašanje o kojem treba da mislimo. On je automatski odgovor nervnog sistema na neki stimulus.

Kada se nešto ponavlja dovoljno puta bez velikog energetskog troška, mozak prestaje da ga registruje kao napor i premešta ga u automatizam.

Ovde spadaju i korisne i nekorisne navike. Razumete? I nekorisne, da ne kažem štetne navike su toliko uporne zato što su automatizovane i prolaze neopaženo pored čuvara.

Zato je naš zadatak da vas ovde u ovom dopisivanju naučimo kako da ugradite neke nove navike… Isto tako recimio na mentorskim programima mi sa ljudima radimo na tome da osveste (učine vidljivim) loše navike i da krenemo sa njihovom razgradnjom, koristeći mozak da se bori za nas umesto protiv nas.

SISTEM SPOJENIH SUDOVA I SHUHARI FILOZOFIJA

Ovo je deo koji ljudi najčešće ne razumeju i jako mi je potrebno da shvatite ovo, pošto je ovo ključna stvar za sve vas. Stvari u bilo kojoj promeni s vremenom postaju komplikovanije. Za čas ti shvatiš da kada se menjaš,  ne možeš samo da se baviš jednom stvarju kojom si hteo da se baviš i zapisao je u svojoj listi novogodišnjih obećanja  – već moraš da se baviš celim životom odjednom. 

I zato.

Ne menjajte život tako što ćete da promenite deset stvari odjednom.
Menjate ga tako što izaberete jednu malu, stabilnu promena koja vremenom počne da utiče na druge slojeve sistema.

Kada se promeni jedan automatizam: menja se percepcija, način donošenja odluka, menja se tolerancija na stres i na kraju menja se vaš identitet.

To je sistem spojenih sudova. Promeniš jednu stvar i kao lančana reakcija menja se sve ostalo.

Zato ćemo ove mikronavike posmatrati kroz jednostavnu strukturu koju Japanci koriste vekovima i zovu je: SHU – HA – RI

Shu–Ha–Ri je drevna japanska struktura učenja i savladavanja veština.

“SHU” znači pratiti – u ovoj fazi “slepo” se prati jedna metoda (učitelj, instrukcija), bez improvizacije, kako bi se izgradio stabilan obrazac ponašanja.

“HA” znači razbiti – kada se osnova usvoji, počinju da se uočavaju principi i obrasci koji se mogu primeniti šire na druge sfere života.

“RI” znači odvojiti se – princip postaje deo identiteta i primenjuje se prirodno, bez svesnog napora.

Primer ovoga je recimo mikronavika: pojesti nešto masno 10 min pre ručka.

SHU: Pre svakog ručka pojedeš malu količinu masti (npr. kašiku kikiriki putera, tahinija ili šaku oraha). Ne razmišljaš zašto – samo tako uradiš.

Time šalješ signal sitosti (svesno započinješ lučenje leptina hormona sitosti), usporavaš skok insulina i stabilizuješ apetit. Ovo traje neko vreme dok ne primetiš da u preko 80% slučajeva ovo uradiš.

HA: Primećuješ da jedeš manje, sporije i da nema naglog “napada” gladi. Počinješ da razumeš princip: redosled hrane utiče na hormone… Još dublje – primećuješ kako si ti taj koji je odgovoran i dovoljno moćan da napravi promenu i počinješ da preispituješ gde sve to možeš da primeniš. Recimo, šta ako pre svake bitne odluke posle koje imam tendenciju da se kajem (tako što recimo potrošim vreme ili novac), uradim nešto kako bih sagledao tu odluku iz pravog ugla.

RI: Taj princip prenosiš dalje – produbljuješ ga pa biraš redosled i sastav obroka, ali upravljaš drugim svakodnevnim impulsima, planiraš dan, krećeš se drugačije, donosiš odluke bez naglih reakcija. Kontrola ishrane prelazi u samoregulaciju svih ponašanja, fokusa i stresa.

Teoretski posmatrano – vi samo odlukom da pojedete kašiku kikiriki putera 10 minuta pre obroka – ako se tome posvetite duboko i dovoljno dugo – možete da promenite ceo svoj psihobiološki ekosistem. 

Zašto? Zato što postoji drugi isto toliko jak prirodni mehanizam na kojem počiva cela evolucija: kada je neko ponašanje korisno, priroda ga prihvati i počne da ga preslikava na sve delove sistema. 

 

Da rezimiram:

Izaberi mikroponašanje, radi ga mehanički – na kraju će ga priroda prihvatiti i početi da ga sama, bez tvoje pomoći kopira na sve druge, najrazličitije životne okolnosti u kojima vidi neku sličnost. 

Ako vam je ova priča bila interesantna, u sledećem tekstu pišem vam plan šta želim da pokušate i kojih nekoliko navika može značajno da vam poboljša kvalitet života u narednoj godini. 

Prvo ću vam narbrojati navike, onda ću ih razložiti jednu po jednu, objašnjavajući njihovu dublju funkciju na nivou vaše biologije i psihologije i na posletku ću vam dati i tehnike pomoću kojih možete da pomognete svom mozgu da vas brže i ozbiljnije shvati. 

Facebook
Twitter
LinkedIn
Email